CLOUDS

Svojom najnovijom postavkom Mazalović nam se obraća sa nadasve nesvakidašnjim ciklusom - Clouds, mada ne i neočekivanim jer su se njegova interesovanja od početnih u kojima ga pamtimo po živom procesu upotrebe nekonvencionalinh materijala, so i ugalj, bauhausovkim utjecajem na njegov rad, razvijala u kontekstu opredjeljenja spram interesovanja za nove medije i primjenjenu umjetnost, te od tih nastojanja Mazalović prolazi kroz period preispitivanja, obrazovanja, osnivanja startupa, rada na polju grafičkog dizajna, marketinga, advertisinga i brendinga, ali i izlaže, pošto mu je ovo šesto samostalno izlaganje. Brzina tehnoloških promjena i činjenica da u tehnologiji je izražena tendencija ka smanjivanju, lakoći, mobilnosti i sveprisutnoj dostupnosti, te promišljanja autora poput Mazalovića koji prati te promjene, pokušavajući sagledati mogućnosti primjene i korištenja tih promjena kao i odgovoriti samom sebi da li je aktuelna socijalna realnost i društvena svijest zaista na domaku ovakvih shvaćanja ili su im samo proste iluzije.

Otuda svakako ovaj njegov autorski stvaralački napor da kroz postavku „Clouds“ izrazi ono što ga interesuje, na što ima potrebu da reagira, što komentariše, što ga zbunjuje i nervira a to su površnost, kič, konzumerizam, odsustvo kritičke svijesti, društvo spektakla u kome ljudi promatraju spektakle preko stvarnih ili metaforičnih kontrolnih ekrana umjesto da doživljuju iskustva, autentičnost je zamijenjena kopijom, ništa nije stvarno, zapadni svijet stvara sebi svijet koji je stvarniji od stvarnosti a Mazalović svakako želi odgovore i kritički sagledati procese koje uočava. To su samo su neke od tema koje autoru ne daju mira i na koje progovara kroz sasvim logičan koncept za dizajnera. Upravo širina propitivanja i koncept produkcije koji nam autor pruža otvara nam mogućnost kao rijetko koji likovni hiper-realni događaj u ovoj sredini u kojem se teško može razlučiti što je zbiljsko a što virtualno, šta je artificijelno a šta simulakrum.

U radovima A.Mazalovića nailazimo na sučeljavanje artificijelnosti spektakla i simulakruma simuliranih u komercijalnim sloganima i slikama sa bilborda i reklama sa jedne strane i subverzivnih napisa grafita, stensila ili street arta sa druge strane čime dobijamo sliku bogatu naracijom, znakovima i značenjima u nekoliko slojeva. Dobijamo ispred sebe kompoziciju štampanu kao metasliku sastavljenu od pojedinačnih grafičkih kreacija korištenih u nekom drugom vremenu a sada formiranih u novom kontekstu, u onom postmodernističkom smislu gdje nestaje granica između stvarnosti i njezinih kopija.

Od iznimne je važnosti promišljanje i analiziranje svih elemenata vizualne i virtualne stvarnosti, digitalizacije i novih tehnologija, sagledavanje njihovih mogućnosti kako dijelova tako i cjeline do potpune dekonstrukcije i rekontekstualizacije, koje će nas navesti na promišljanja o vremenu u kome se nalazimo, vremenu površnosti i nakaradnih etičkih vrijednosti vremenu u kome će se morati donositi civilizacijske odluke koje će se ticati i mnogih generacija u budućnosti, ako je bude.

A.Mazalović u svojim radovima miješa prizore iz virtualne stvarnosti sa onima iz masovnih medija, sopstvenih ranijih grafičkih kreacija stvarajući polje kroz koje progovara tematski okvir o temama o kojima ima potrebu da secira, analizira, komentariše i definiše poruku u oblaku namijenjenu nekome sa kime bi uspostavio komunikaciju..

Kao ozbiljan vizualni umjetnik, ma kako u ovom trenutku on tu dimenziju svoje kreativnosti podređivao primjenjenoj djelatnosti i primarno gradeći karijeru, i te kako razumije da umjetnost korespondira sa načinima na kojima determinira koncepte produkcije i izlagačke forme. Tako svjesno čini otklon od umjetničkog i, ako prihvatimo takav način, ako nije riječ o umjetnosti, onda nalazimo da se radi o temeljno novom načinu gledanja koje zahtijevaju duboke promjene koje ćemo prije ili poslije spoznati i koje nam otkrivaju da se u nama samima nešto mijenja, to jest da će se nužno morati izmijeniti.

Autor od posmatrača očekuje napor, komunikaciju, usredsređenu pažnju sa ciljem i vjerom da se u korijenima našeg bića otvaraju nove dimenzije čiji će uvjet i posljedica biti univerzalno korigiranje čovjekove mjere, usklađivanje njegovih pretenzija i njegovih moći sa sviješću da već dotičemo stvarnost sutrašnjice. Autoru je bliska ideja o pronalaženju novih načina djelovanja, dokidanjem uštogljenih kategorija vezanih za „umjetničko djelo“ i njegove mitove. Tragajući za novim načinima stvaranja i vrednovanja, oslobađanjem publike svih deformacija koje su posljedica tradicionalnog esteticizma on svjesno gradi sasvim novu situaciju između stvaraoca i društva.

Sagledavajući ciklus Clouds, A.Mazalovića manje smo govorili o pojedinačnim radovima i njihovoj analizi a više o cjelini, procesima i pitanjima koje autor sugeriše i postavlja. Potreba i prilika koju je i sam autor naznačio, metafora i platforma koju koristi, akcentira koliko su informacijsko-komunikacijske tehnologije, digitalni oblaci, blockchain, cripto umjetnost, umjetna inteligencija, dio naše svakodnevice i koliko će nas određivati u budućnosti i da li će takva budućnost upće zavisiti od odluka koje danas sami donosimo.

Tuzla, 20.07.2023.godine dia Grbić Mujo